Rat se, u međuvremenu, nastavio u Savoji (Pijemontu) 1643. godine. Turenne je dobio zadatak istjerati Španjolce iz njihova glavna uporišta na Pou, Torina, pa se u tu svrhu odlučio za još jednu njemu svojstvenu varku. Pretvarajući se da namjerava započeti opsadu druge utvrde u blizini,Alessandrie, naveo je Španjolce da gotovo isprazne Torino i ondje premjeste vojsku. Turenne je odmah nakon toga opsjeo slabiju utvrdu. Uvidjevši da nemaju nikakvog izgleda pomoći Torino, Španjolci su pokušali odvratiti Francuzima pozornost napadom na Asti, koji je, očekivajući ovkav potez neprijatelja, Turenne opskrbio potrebnim sredstvima kako bi izdržao opsadu. Za šest tjedana uspjelo mu je zauzeti Torino, a ovaj mu je uspjeh i donio palicu maršala Francuske.
U jesen 1643. vratio se u Pariz. Kraljica Ana već je preuzela regentstvo umjesto maloljetnog sina, pored brata pokojnog kralja Gastona, vojvode od Orleansa, princa od Condea, kardinala Mazarina, kancelara Seguiera i još dva člana regentskog vijeća. Mazarin i kraljica imali su potporu dvorske stranke u očitom natjecanju s Condeom i Orleansom, koji su nastojali prevladati u vijeću, mrzeći kardinala Mazarina gotovo jednako koliko su mrzili i njegova mentora, pokojnog RIchelieua.
Franz Freiherr von Mercy (1597. – 1645.), general ranjen u bitci kod Breitenfelda 1631., svoju je maršalsku palicu stekao zahvaljujući uspjesima protiv Šveđana u borbama te i prethodne godine.
Mazarin, sa svoje strane, bio je nepovjerljiv prema Turenneu, osobito zbog njegova brata, no opozvao ga je iz Italije zbog nepovoljnog raspleta događaja u Njemačkoj. Ondje je 25. studenog, kod Detlingena, vojska francuskog saveznika vojvode Bernharda od Saxe-Weimara doživjela težak poraz. Carski general, Bavarac Franz von Mercy, general ranjen u bitci kod Breitenfelda 1631., koji je svoju maršalsku palicu stekao zahvaljujući uspjesima protiv Šveđana u borbama te i prethodne godine, uspio je u ovoj bitci zarobiti samog vojvodu. Turenneu je palo u zadaću okupiti njegovu raspršenu vojsku na Rajni te obraniti francusku granicu od ujedinjenih bavarsko-lotarinških snaga. Turenne je u prosincu 1643. stigao u Alzas te vlastitim sredstvima obnovio vojsku, da bi s istom prezimio unutar teritorije Lotaringije.
U proljeće sljedeće godine maršal je prešao Rajnu kod Breisacha, iznenadio Mercyjeva brata Gasparda na Dunavu kod Schwarzwalda te ga teško porazio, zarobivši četvrtinu njegovih vojnika. Zauzevši Breisach i Freiburg, vratio se na Rajnu, no ubrzo je ponovno morao marširati prema Freiburgu, koji je Mercy opsjeo u svibnju. Neprimijećena od bavarskih izvidnika, francuska vojska uspjela se približiti opsadnim snagama i osmotriti njihov raspored. Mercy je zauzeo jak položaj, no Turenne je, uočivši jedan brežuljak na kojem protivnički general nije postavio nijednog vojnika, poslao dio svojih snaga da ga zauzmu. Mercy je u posljednji tren doznao na nakane Francuza te na brežuljak poslao dvadesetak mušketira. Francuzi nisu očekivali napad i, iako je na njih pucala tek šačica vojnika, a njih bilo preko tisuću, obuzela ih je panika te su se povukli i vratili Turenneu, koji je odmah oduzeo činove časnicima koji su predvodili napad.
Budući da je imao manje vojske, Turenne je morao čekati nedaleko od Freiburga da mu se pridruži Conde s pojačanjima. Princ se proslavio nedavnom bruljantnom pobjedom kod Rocroisa, koja je nanijela težak udarac Španjolcima i povećala francusko samopouzdanje. Na osnovu te slave, ovdje je Conde dobio prvenstvo pred Turenneom te je bio vrhovni zapovjednik. Skupa sa snagama koje je doveo, Conde je imao na raspolaganju 19 000 vojnika; on I Turenne zauzeli su položaj između Breisacha i Freiburga, dok se Mercy smjestio na povoljnom položaju u blizini grada. Conde je 3. kolovoza dao naredbu Turenneu da pokrene napad i udari neprijateljski bok, dok se on priprema za frontalni udar. Turenneov napad nije donio željene razultate i dvije vojske su se našle u pat poziciji, ne mičući se do sumraka. Conde također nije postigao više, iako je potisnuo neprijatelja s povišenog položaja. Obje su strane pretrpjele teške gubitke i trebale su odmor. Borbe su nastavljene u jutro 5. kolovoza. Mercy je imao dovoljno vremena ukopati svoju vojsku te je uspješno odbio francuski napad, tri tisuće mrtvih Condeovih i Turenneovih vojnika ostalo je na bojnom polju toga dana. Samo zbog činjenice da je Mercy morao napustiti svoj utvrđeni položaj mogli su Francuzi prisvojiti pobjedu u bitci kod Freiburga.
Bitka kod Freiburga, 3. kolovoz 1644. Samo zbog činjenice da je Mercy morao napustiti svoj utvrđeni položaj mogli su Francuzi prisvojiti pobjedu u bitci kod Freiburga.
Conde, odustavši od opsade Freiburga, vratio se na Rajnu, kako bi osigurao obrambene točke uzduž obale u donjoj Falačkoj. Opsjeo je utvrdu Philippsburg, nedaleko od Strasbourga, koji se predao nakon tri tjedna. Turenne je nakon toga zauzeo redom Worms, Oppenheim, Mayence te druge gradove na Rajni, sve do Koblenza. Landau je jedini pružio otpor, no i ta je utvrda pala nakon nekoliko dana opsade. Osiguravši tako veliki dio Rajne, Turenne je mirne duše mogao odvesti vojsku u zimovnike.
U ožujku 1645. carsku su vojsku teško potukli Šveđani u Poljskoj, pa je Mercy morao poslati pojačanje od 4 000 ljudi. Turenne je odlučio iskoristiti njegovu slabost i napasti ga s nadmoćnim snagama kod Mariendala. Mercy se povukao, no Turenne ga je slijedio, odlučan da ga uništi. Vidjevši da ne može izbjeći borbu, Mercy je prihvatio izazov. Turenne je uspješno izveo napad na lijevom krilu, razbivši bavarsku konjicu, no na desnoj strani stvari su pošle po zlu. Njegovo se pješaštvo razbježalo, a njegov prvi časnik, Rosen, pao je u zarobljeništvo. Ovakav preokret omogućio je Mercyjevu generalu konjicu, Johannu de Wertu, da okruži i napadne Turenneovu konjicu s leđa. Napadnu sprijeda i straga, maršal je jedva izbjegao zarobljavanje, naredivši hitno poivlačenje. Izgubivši veliki broj ljudi i topova, Turenne je teškom mukom izveo povlačenje do Hessea, u stopu praćen od Bavaraca. Ondje su mu se pridružile nove snage te je njegova obnovljena vojska činila snagu od 15 000 ljudi, a u suret mu je išao Conde sa svoji 8 000. Na opetovane maršalove zahtjeve za pojačanjem u poteklim danima Mazarin nije odgovarao, no sad mu je slao Condea s naredbama da mu se ponovno mora potčiniti kao nadređenom zapovjedniku.
Turenne i Conde prodrli su u Bavarsku, u potrazi za Mercyjem i njegovom vojskom. Kad su napokon naišli na trag, doznali su da se carski general nalazi u povlačenju prema Nördlingenu, gradu u čijoj su blizini Šveđani 1634. doživjeli težak poraz. Nakon razmjene teške topničke vatre preko rijeke, Mercy se povukao te uspio stići do Nördlingena. Smjestio se izvan grada kako bi kontrolirao put do Donauwörtha, još jedne važne utvrde na Dunavu. Iako je imao manje ljudi (14 000 prema Coneuovih 17 000) zauzeo je povoljniji položaj. Oba boka štitila su mu brda, dok je u boližnjem naselju postavio mušketire, u crkvenom tornju i iza nadgorbnih spomenika na groblju. Desni bok rasporedio je oko naselja Weinberg, gdje mu se nalazio veći dio topništva. Lijevo, oko Allerheima, postavio je ostatk topništva i konjicu. Francuski maršali usmjerili su svoj napad baš na ovaj dio njegova bojna reda.
Turenne je savjetovao protiv napada na neprijatelja koji je bio tako dobro postavljen, dok je Conde bio za napad. Taj je i započeo francuskom kanonadom, na koju su Bavarci odgovorili jednakom žestinom. Napad Condeovog pješaštva na neprijateljske položaj nije uspio niti iz ponovljenog pokušaja pa je njegova vojska počela gubiti hrabrost i uzmicati. Princ, kojem je ubijen konj te je i sam pogođen nekoliko puta, ohrabrivao je svoje vojnike da ustraju. Odbijao je napustiti bitku kako bi ga liječnici pregledali. Na drugoj strani, protivnički general također je bio u najgušćem metežu. Mercy je u njemu i izgubio život od puščanog zrna, pa ipak su Francuzi i dalje gubili mnogo ljudi pokušavajući zauzeti naselje. Kad se među Bavarcima proširila vijset da je njihov general pao u borbi, njihova je hrabrost i upornost počela kopniti, no to nije bilo dovoljno Condeu i Turenneu da ostvare pobjedu. Pokušaj francuske konjice da razbije neprijateljsko lijevo krilo završio je masakrom; Conde više nije imao ni centar ni desno krilo pa mu je preostalo jedino pouzdati se u lijevo, kojim je zapovijedao Turenne. Maršal je poveo konjicu uzbrdo, kad mu je topovski hitac ranio konja, što je usporilo njegov napad. Povevši pričuve iz Hessea koje su mu još preostale, Conde je priskočio Turenneu u pomoć te su gotovo nadljudskim naporima ipak uspjeli slomiti otpor Bavaraca i ostalih carskih postrojbi. Francuzi su u sam sumrak izborili pobjedu toga dana, no za to je plaćena grozna cijena – gubici su bili ogromni, oko 5000 vojnika i to na obje strane.
Bitka kod Nördlingena, 3. kolovoz 1645. Povevši pričuve iz Hessea koje su mu još preostale, Conde je priskočio Turenneu u pomoć te su gotovo nadljudskim naporima ipak uspjeli slomiti otpor Bavaraca i ostalih carskih postrojbi. Francuzi su u sam sumrak izborili pobjedu toga dana, no za to je plaćena grozna cijena – gubici su bili ogromni, oko 5000 vojnika i to na obje strane. Mercy je poginuo.
Dva maršala nisu mogli niti pobrati plodove ove pobjede: Conde se razbolio i vratio u Francusku, dok Turenne nije dobio nikakvo pojačanje kojim bi nastavio prodor. Dapače, teško osakaćena nakon bitke, njegova se vojska sada morala dati u brzo povlačenje, jer je nova carska vojska bila na putu prema njima. STigavši do Philippsburga, Turenne je bio razočaran uvidjevši da mu ta utvrda neće pružiti nikakav zaklo od carskih snaga, no srećom, progonitelji su se ponovno morali odazvati zbog problema u Češkoj, tako da je maršal iskoristio priliku te prebacio vojsku preko Rajne početkom jeseni. U Pariz je stigao tek početkom veljače 1646. godine. Mazarin ga je srdačno dočekao te mu ponudio Chateau-Thierry vojvodstvo, no Turenne ga je odbio dok ne udovolji potraživanjima njegova brata, vojvode od Bouillona.
Pohod koji je maršal planirao sprovesti bio je naglo zaustavljen zbog iznenadne odluke bavarskog vojvode da sklopi savez sa Francuskom. Turenne je slutio da se radi o varci te nije poslušao naredbu da se povuče iz Njemačke. Bio je u pravu, prevrtljivi vojvoda ponovno je prišao caru, pa je maršal udružio svoje snage sa Šveđanima, pod generalom Wrangelom. Dva generala tijekom 1646. nisu vodili veće borbe protiv carske vojske. Oprezni nadvojvoda Leopold, koji je zapovijedao carskim snagama, izbjegavao je otvorenu bitku, posvetivši svoju energiju utvrđivanju položaja nedaleko od Frankfurta. Kako ne bi gubili dragocjeno vrijeme, Turenne i Wrangel odlučili su preuzeti incijativu, prijeći Dunav te pokušati prodor u središte Bavarske, kako bi kaznili prevrtljivog vojvodu. On nije mogao ostati ravnodušan na novosti o francusko-švedskom prodoru te je žestoko prigovorio nadvojvodi što je dopustio da se neprijatelj toliko približi njegovim zemljama. Teško je u tom užarenom trenutku, u kolovozu 1646., kad se pripremao novi okršaj između združenih francusko-švedskih protiv carsko-bavarskih snaga, bilo tko od njih mogao vjerovati da je Tridesetogodišnji rat trebao trajati još samo dvije godine, u kojima će biti odlučeno daleko više nego za cijelog trajanja tog dugog i iscrpljujućeg sukoba koji je ekonomski, demografski i moralno poharao veliki dio Europe.
Siniša Đuričić
Literatura:
- Thomas Longueville, Marshal Turenne (London 1907)
- Philip Stanhope, Life of Louis, prince of Conde (London, 1872)
- G. N. Clark, J. R. M. Butler, J. P. T. Bury, The New Cambridge Modern History: The Ascendancy of France 1648-88 (Cambridge University Press, London, 1961)
- Derek Mckay, The Rise of the Great Powers (New York, 1983)
- Geoffrey Treasure, The making of modern Europe 1648 – 1780 (New York, 1985)
- Guy Rowlands, The dynastic State and the Army under Louis XIV (Cambridge Univerity Press, New York, 2002)
- J. H. Shennan, Louis XIV (London, 1986)
