Bitka kod Kolina 1757. : Prva austrijska pobjeda na Friedrichom Velikim

Razlozi za izbijanje Sedmogodišnjeg rata bili su mnogostruki, mnogostrani i višeznačni, međutim, ono što je taj rat značilo na planu kontinentalne Europe bio je obračun između Habsburške Monarhije i Pruske. Iako je Friedrich Veliki uspio tijekom dva šleska rata Mariji Tereziji oteti najbogatiju provinciju Šlesku te ju zadržati po potpisivanju mira, ona se tog dragocjenog teritorija nikad nije odrekla i vjerovala je da će se prigoda za njegovo vraćanje vrlo brzo ukazati. Habsburškoj Monarhiji je išlo na ruku to što se situacija s početka Rata za austrijsko nasljeđe uvelike promijenila. Marija Terezija je 1740. bila okružena nesposobnim starcima kao savjetnicima koje joj je ostavio njezin otac. Prijetila joj je otvorena pobuna Mađara nezadovoljnih njezinim stupanjem na prijestolje, a vojska koja je joj je tada bila na raspolaganju bili su demoralizirani ostaci poraženi u posljednjem ratu protiv Osmanlija. Sve europske sile bile su protiv nje i nikome nije bilo posebno stalo da brani njezina prava. Međutim, deset godina kasnije, ona ima vojnog reformatora, grofa Dauna, koji iz sramote poraza i rastrojstva podiže na noge njezinu vojsku te briljantnog grofa Kaunitza, čije diplomatske vještine gotovo posve mijenjaju dotadanje saveze i prijateljstva. Francuska se udaljava od Pruske i približava Austriji kako bi je pridobila protiv Engleske (Velike Britanije), koja se čvršće povezuje s Pruskom. Ruska carica Elizabeta Petrovna, kćer Petra Velikog, spremna je dati vojnu potporu svakom tko bi napao omraženog joj pruskog kralja. Sukladno takvim afilijacijama, nastaju i formalni savezi: 16. siječnja 1755. Engleska i Pruska potpisuju Westminstersku konvenciju, kojom proglašavaju Njemačku svojom interesnom zonom. Rusija u listopadu prekida veze s Engleskom, a 1. svibnja 1756. svoj pečat na ugovor o savezu u Versaillesu stavljaju Francuska i Austrija. Njemu će se u siječnju iduće godine pridružiti i Rusija, primamljena zamislima o Friedrichovu konačnu porazu i komadanju Pruske. Pozornica za novi rat bila je spremna i postavljalo se samo pitanje tko će poduzeti prvi korak i zadati prvi udarac.

Bitka kod Kolina 1757.

Sedmogodišnji rat, bitke. 16. siječnja 1755. Engleska i Pruska potpisuju Westminstersku konvenciju, kojom proglašavaju Njemačku svojom interesnom zonom. Rusija u listopadu prekida veze s Engleskom, a 1. svibnja 1756. svoj pečat na ugovor o savezu u Versaillesu stavljaju Francuska i Austrija. Njemu će se u siječnju iduće godine pridružiti i Rusija, primamljena zamislima o Friedrichovu konačnu porazu i komadanju Pruske. Pozornica za novi rat bila je spremna i postavljalo se samo pitanje tko će poduzeti prvi korak i zadati prvi udarac.

Friedrich je bio svjestan da je okružen neprijateljima koji pripremaju zajednički udar na njega i odlučio je da će učiniti ono čemu se oni najmanje nadaju. Umjesto da čeka njihov napad, on će napasti njih i jednog po jednog ih izbaciti iz sukoba. 29. kolovoza s 62 000 vojnika nenadano je upao u Sasku i do 9. rujna bio je u Drezdenu. Saska vojska povukla se prema Elbi u namjeri da se združi s austrijskom i da potom izvedu zajednički udar. No, pruski kralj to nije namjeravao dopustiti. Austrijski feldmaršal Browne krenuo je u susret 15 000 Sasa kako bi ih izvukao iz okruženja u sjevernoj Češkoj, gdje su pokušavali izbjeći Pruse. Browne se sudario s Friedrichovom vojskom kod mjesta Lobositz 1. listopada; u žestokom okršaju pruska strana gubila je tlo i Friedrich se povukao, uvjeren u poraz, kad je njegovo pješaštvo iz temelja okrenulo situaciju i donijelo mu pobjedu. Međutim, austrijska vojska je samo uzmakla i nije se povukla. Netko je u pruskoj vojsci tada ogorčeno komentirao da to nisu Austrijanci kakve su poznavali iz prethodnog rata. Iako mu je uspjelo izolirati i natjerati Sase na predaju 13. listopada, Friedrich je morao uzmaknuti pred Browneom i napustiti Češku.

Zasluge za ojačanu i poboljšanu austrijsku vojsku idu gotovo sve jednom čovjeku, feldmaršalu Leopoldu von Daunu (1705. – 1766.) Daun je svoju karijeru započeo još kao 13-godišnjak, stekavši čin generala po završetku Rata za poljsko nasljeđe. Svršetkom rata za austrijsko nasljeđe Daun je sastavio nove regulacije za pješaštvo i konjicu, koji su bili temelji korjenite reforme vojske Marije Terezije. 1756. ona ga u unaprijedila u feldmaršala. Nakon poraza kod Leuthena 1756., Daun je ostvario pobjede na Prusima kod Kolina, Hochkircha i Maxena, te je ostao upamćen kao čovjek koji je Austriji podario prvu pobjedu nad Friedrichom Velikim.

Bitka kod Kolina 1757.

Leopold Joseph von Daun (1705. – 1766.) Daun je svoju karijeru započeo još kao 13-godišnjak, stekavši čin generala po završetku Rata za poljsko nasljeđe. Svršetkom Rata za austrijsko nasljeđe Daun je sastavio nove regulacije za pješaštvo i konjicu, koji su bili temelji korjenite reforme vojske Marije Terezije. 1756. ona ga u unaprijedila u feldmaršala. Nakon poraza kod Leuthena 1756., Daun je ostvario pobjede na Prusima kod Kolina, Hochkircha i Maxena, te je ostao upamćen kao čovjek koji je Austriji podario prvu pobjedu nad Friedrichom Velikim.

Pruska se u proljeće 1757. pripremala za novi udar na Austriju. Imajući u planu da iskoristi francusku sporost u pripremama za rat, Friedrich je okupio vojsku večičine 113 000 ljudi (uključujući i hanoverske snage njegova saveznika Engleske) i s njom ušao u Češku. Dio vojske predvodio je Moritz von Anhalt-Dessau (sin starog Dessauera, kako su popularno zvali starijeg princa od Anhalta), iz Chemnitza preko rijeke Eger, kralj je s glavninom vojske iz Drezdena išao prema Pragu, a ostatak je bio pod zapovjedništvom Augusta Wilhelma, vojvode od Beverna, koji je u Češku trebao ući iz Lužica. Austijskim snagama Češkoj bio je na čelu princ Karlo Lotarinški, koji je zamijenio Brownea no bile su razdijeljene u četiti skupine. Husarski general Serbelloni bio je smješten blizu Königgrätza s 27 000, Königsegg je motrio Beverna s 28 000, Browne je imao pod zapovjedništvom 30 000 ljudi između Praga i rijeke Eger, dok je Arenberg s 24 000 vojnika pokrivao zapad.

Friedrich je iskoristio element iznenađenja, uhvativši Austrijance nespremne. Maršal Schwerin pokrenuo je svoje snage prema Serbelloniju, koji se odlučio na povlačenje prema Pragu, bez pokušaja otpora. To je dalo priliku Schwerinu da združi svoje snage sa Bevernovim, no umjesto Serbellonija koji se povlačio stigao je odlučniji Königsegg i 21. travnja došlo je do sukoba kod Reichenberga. Budući da mu je Serbelloni uskratio pomoć, a prijetilo mu je okruženje od strane jačih snaga Beverna i Schwerina, morao se povući prema Elbi kako bio ondje štitio mostove.

Za to vrijeme Friedrich i Dessau su skupa krenuli prema Pragu. Browne ih je čekao na Egeru, no kad su Prusi prešli istu rijeku na pontonskim mostovima nedaleko od njegovog položaja 27. travnja, general je odlučio da je najbolje povući se kako bi zaštitio svoj bokove. Do kraja travnja na bojište je stigao Lotarinški te od Brownea preuzeo zapovjedništvo. On je bio za napad, no Karlo je inzistirao na povlačenju te ga je uskoro sproveo u djelo. Friedrich ga je pratio i do 1. svibnja bili su u blizini Praga. Istodobno su se približavali Bevern i Schwerin, no kasneći jer je Königsegg spalio mostove preko Elbe. Friedrich je dao nalog Schwerinu 5. svibnja da što prije prijeđe Elbu i pridruži mu se te sam krenuo u napad na Austrijance. 6. svibnja započela je bitka kod Praga. Browne je prozreo Friedrichovu namjeru da napadne njegovo desno krilo te ga pojačao dodatnim odredima grenadira. Četrnaest pruskih bataljuna je na Schwerinov poticaj jurišalo na austrijsko topništvo koje je sijalo smrt među njima. Sam Schwerin tada je poginuo, pogođen gelerom u vrat dok je sa zastavom svoje pukovnije (24.) u ruci vodio svoje vojnike u napad. Ni austrijska strana nije bolje prošla, jer je uskoro i Browne, smrtno ranjen, odnesen s bojišta te se austrijsko desno krilo počelo raspadati. Ubrzo je počelo povlačenje prema Pragu, u kojem je austrijska vojska ipak pokazala odlučnost i smirenost pred opetovanim pruskim napadima. Iako poražena, nije bila razbijena i našla je sebi utočište u gradu. Prusi su izgubili 14 000, a Austrijanci 8 000 vojnika u ovoj bitci.

Bitka kod Kolina 1757.

Bitka kod Praga, 6. svibanj 1757. Browne je prozreo Friedrichovu namjeru da napadne njegovo desno krilo te ga pojačao dodatnim odredima grenadira. Četrnaest pruskih bataljuna je na Schwerinov poticaj jurišalo na austrijsko topništvo koje je sijalo smrt među njima. Sam Schwerin tada je poginuo, pogođen gelerom u vrat dok je sa zastavom svoje pukovnije (24.) u ruci vodio svoje vojnike u napad. Ni austrijska strana nije bolje prošla, jer je uskoro i Browne, smrtno ranjen, odnesen s bojišta te se austrijsko desno krilo počelo raspadati. Ubrzo je počelo povlačenje prema Pragu

Friedrich nikako nije mogao biti zadovoljan ishodom bitke kod Praga, osobito dok ne zauzme i sam Prag u kome se sklonila austrijska vojska. Obaviješten o porazu, bečki dvor je brzo reagirao te je maršal Daun već bio na putu prema Pragu, u kom je zapovjedao princ Lotarinški, kako bi ga spasio od pada. Pruski kralj je poslao Beverna da zaustavi taj pokušaj, no prije nego se mogao pozabaviti Daunom, morao se obračunati s odredima Hrvata koji su pustošili krajeve uz Elbu.

Opsada Praga započela je 29. svibnja kada je započelo bombardiranje iz pruskih topova, no ono nije imalo učinak kojem se pruski kralj nadao. Povrh toga, doznavši da je Daun stigao sa značajnim snagama od 60 000 vojnika, odlučio se osobno pridružiti Bevernu kako bi ga zadržali u istočnoj Češkoj. Austrijski feldmaršal iznenadio je Pruse svojim brzim napredovanjem. Prije nego što je Bevern stigao udružiti svopje snage s Friedrichom, 13. lipnja sukobio se s dijelom Daunove vojske kod mjesta Bickau i ubrzo je odlučio povući se kako ne bi bio opkružen. Do sljedećeg dana Austrijanci su se približili glavnim pruskim snagama u blizini Praga; Friedrich se sastao s Bevernom i generalom von Tresckowom kod Malotitza, te dao nalog da se pošalje po Anhalt-Dessaua sa svim snagama koje je mogao izdvojiti iz opsade Praga. Dvije vojske razdvajao je potok Beczvarka, Friedrich sa svojim stožerom u Malotitzu, a Daun u Krichenau, gdje je stigao 16. lipnja. Istog dana je u Malotitz stigao i Anhalt-Dessau, koji je, suprotno Bevernovu mišljenju, smatrao da treba napasti. Pruski kralj je oklijevao osmotrivši dobro utvrđene austrijske položaje kojima je pristup bio otežan močvarnim, vlažnim terenom, nepogodnim za kretanje konjice. Osim toga, zbog nezgodnog položaja koji je pruska vojska imala, eventualni napad na njezino desno krilo moglo je imati kobne posljedice. Odlučio je napustiti trenutni položaj i zaputiti se prema Kolinu, gdje će imati daleko bolje izglede za uspješan napad na austrijsko desno krilo.

Daun je pratio kretanje Prusa i 17. lipnja također dao naredbu za pokret, nakon čega je zauzeo obrambeni položaj koji je odgovarao promijenjenom stanju nakon pokreta pruske vojske. Feldmaršal je postavio svoju vojsku između dva brda, Poborz, na koji se naslanjalo lijevo krilo njegove vojske i Krzeczor, na desnom. S lijeve strane dodatnu zaštitu pružala je Beczvarka, dok je desno istu pružala Hrastova šuma i selo Krzeczor. Oko Krzeczora se nalazio širok pojas obrađenog zemljišta prekriven pšenicom koji je pružao zaštitu odredima Hrvata, a u samom selu su se još uvijek nalazili ostaci tzv. švedskih rovova, koje je u obrambene svrhe dao izgraditi kralj Gustav Adolf u Tridesetogodišnjem ratu i koji su Daunu mogli također poslužiti.

Bitka kod Kolina 1757.

Bitka kod Kolina, 18. lipnja 1757. Friedrich je osmislio plan napada preko brda Krzeczor u kojem bi okružio neprijateljsko desno krilo te gurnuo preostale Austrijance prema Beczvarki, gdje bi se našli u bezizglednom položaju. Dao je nalog Zietenu da napadne Nadasdyja i potisne ga iz sela Krzeczor, a generalu von Hülsenu da s pješacima, grenadirima i dragunima te 6 topova izvrši prvi udar te omogući Tresckowu i Bevernu da zauzmu brdo.

Friedrich je osmotrio austrijske položaje u nadi da će naći slabu točku koju bi mogao iskoristiti za napad. Čarkanje je počelo već u rano jutro, kad su se sukobili manji odredi lake konjice austrijskog generala Franje Leopolda Nadasdyja, budućeg hrvatskog bana i pruskog husarskog generala Hansa Joachima von Zietena. Dok se kretao, pruski kralj i njegova pratnja bili su pod stalnom prijetnjom hrvatskih strijelaca koji bi nakon ispaljenog hica nestajali u visokom žitu. Pruski kralj zaustavio se  kod jedne gostionice, kako bi odatle bolje osmotrio Austrijance. U međuvremenu, Daun je ojačao svoje desno krilo postavivši Nadasdyja s Hrvatima u Krzeczor i okolinu, no ne i samo brdo, što Prusima nije promaklo. Friedrich je osmislio plan napada preko brda Krzeczor u kojem bi okružio neprijateljsko desno krilo te gurnuo preostale Austrijance prema Beczvarki, gdje bi se našli u bezizglednom položaju. Dao je nalog Zietenu da napadne Nadasdyja i potisne ga iz sela Krzeczor, a generalu von Hülsenu da s pješacima, grenadirima i dragunima te 6 topova izvrši prvi udar te omogući Tresckowu i Bevernu da zauzmu brdo.

Prusi nisu znali da su Hrvati okupirali Krzeczor, gdje je Hülsen uskoro naišao na otpor. Zieten je bez većih problema rastjerao Nadasdyjevu konjicu, ali se i on našao pod istim napadom. Oko dva sata popodne, uz potporu grenadira, započeo je napad na selo. Daun je s udaljenosti pratio situaciju te već tada osjećao da je sreća na njegovoj strani tog dana. Hrvati su žilavo branili Krzeczor, nanoseći Prusima teške gubitke, no njihovi brojevi nisu mogli dugo izdržati pred nadmoćnijom silom. Povukli su se prema Hrastovoj šumi, dok su Hülsenovo napredovanje ipak uspjeli usporiti Nadasdyjevi husari. Našavši zaklon u šumi, Hrvati su se okrenuli otvorili vatru na Zietenove konjanike koji su ih gonili, pa su se i onii morali povući prema Krzeczoru.

Bitka kod Kolina 1757.

Juriš pruskih draguna na austrijsko pješaštvo (Giuseppe Rava)

Da bi pomogao svom napadnutom desnom krilu, Daun je poslao generala Karla Wieda s šest bataljuna, kojima je trebalo gotovo sat vremena da stignu do položaja, marširajući najvećom brzinom na ispod užarenog sunca. Friedrich je uočio da Austrijanci šalju pojačanja pa je naložio Anhalt-Dessauu, koji je rezignirano uzdisao da će bitka biti izgubljena, da se pokrene prema Krzeczoru. Uz njega je prema brežuljku krenuo i Tresckow s devet bataljuna. Bevernovi vojnici i dalje su bili nam meti hrvatskih strijelaca koji su se skrivali u žitu. Jedan od generala koji se nalazio u blizini, Christoph von Manstein, iziritiran ovim nevidljivim neprijateljem, okrenuo je svoje odrede prema poljima kako bi se obračunao s Hrvatima. Borba je potrajala dulje nego je bilo planirano i uskoro su se tri bataljuna našla u žitnim poljima tražeći skrivenog neprijatelja.

Za to vrijeme Hülsen je još uvijek vodio borbu za Krzeczor. Wiedu su ondje u pomoć došli Starhemberg i Serbelloni, čiji su se kirasiri zaletjeli takvom brzinom da nisu ispred sebe vidjeli oštru nizbrdicu pa je veliki broj njih zaglavio. Tresckow, čiji su odredi izašli na čistinu prešavši polje visoke pšenice, zasula je vatra austrijskih topova. Uspjeli su zauzeti uzvišenje i uskoro su se našli u međusobnoj izmjeni vatre sa Starhembergovim odredima. Stigao je i Serbelloni, zauzevši položaje iza Starhemberga. Neki od Hülsenovih grenadira probili su se do Hrastove šume i odande istjerali Hrvate, a zatim se okrenuli prema Starhembergu. Nisu, ipak, imali vremena za napad jer je Nadasdy ponovno okupio hrvatske odrede i povratio šumu, dok im je bok štitio sam Starhemberg.

Bitka kod Kolina 1757.

Pruski grenadiri u okršaju s Hrvatima kod Chotusitza. Jedan od generala koji se nalazio u blizini, Christoph von Manstein, iziritiran ovim nevidljivim neprijateljem, okrenuo je svoje odrede prema poljima kako bi se obračunao s Hrvatima. Borba je potrajala dulje nego je bilo planirano i uskoro su se tri bataljuna našla u žitnim poljima tražeći skrivenog neprijatelja.

Daun je mogao biti zadovoljan razvojem situacije na desnom krilu, jer je uspio zadržati brdo Krzeczor i Hrastovu šumu. Friedrich je stoga morao promijeniti taktiku, no prije nego što je krenuo s novim napadom, Wiedove snage učinile su pogrešku. Ohrabrene zauzećem Hrastove šume, Wiedove pukovnije su na vlastitu incijativu, bez njegova znanja, krenule prema Krzeczoru. Nekoliko pruskih dragunskih pukovnija iskoristilo je njihovu nemarnost i počelo sjeći nezaštićene austrijske pješake. Sva tri Wiedova bataljuna, razbijeni i dezorganizirani, našli su se u bijegu, no ne samo to: cijelo se desno krilo sada našlo u opasnosti i Prusi su mogli osjetiti pobjedu u zraku. Jedan od generala izdao je naredbu za povlačenje, iako ga Daun nije odobrio. Spas za austrijsko desno krilo pojavio se u liku princa od Salma, koji je okupio nešto od raspršenih pješačkih pukovnija i zatvorio rupu u austrijskoj borbenoj liniji. Uspjelo im je koncentriranim salvom odbiti nekoliko pruskih juriša, no brzo im je ponestajalo streljiva. U trenutku kad se pojavila svježa pruska pukovnija na njihovom desnom bolku pripremajući se za juriš, činilo se da je i ovoj posljednjoj brani došao kraj. Međutim, pruski draguni presporo su se postavljali za juriš, izgubivši dragocjeno vrijeme koje su Austrijanci iskoristili kako bi se okrenuli prema njima i ispalili posljednje preostale hice. Razbijeni, draguni su ustuknuli, a potom se dali u bijeg pred odmazdom austrijske konjice.

Manstein je do kasnog popodneva bio u okršaju s Hrvatima (graničari iz Slunja, karlovački generalat) za naselje Chotzemitz, koje su oni nastavili braniti. Iako ih je uspio potisnuti odatle, prusko pješaštvo u tom dijelu bojišta nastavilo se povlačiti pred austrijskim. Frustriran neuspjehom, Friedrich je osobno isukao mač i poveo jednu pukovniju prema neprijatelju. Nesvjestan da je nakon paljbe austrijskih topova, koja je zaplašila i rastjerala njegove vojnike, ostao sam, pruski kralj je nastavio jurišati prema neprijatelju dok ga nije zaustavio jedan od pobočnika i dao mu do znanja da iza njega nema nikoga. Navodno je u bijesu tada uzviknuo: “Vi psi, zar želite vječno živjeti?”

Bitka kod Kolina 1757.

“Psi, zar želite živjeti vječno?”, Friedrich Veliki predvodi napad

Oko Krzeczora se ipak i dalje vodila ogorčena borba između dva već posve iznurena protivnika. Napadnuti s boka, iz Hrastove šume, od strane Starhembergove konjice, pruski kirasiri su se razbježali ne slušajući Friedrichove pozive da se vrate u borbu. Tresckow je napadnut s leđa i boka, njegovi odredi razbijeni, a on ranjen i zarobljen. Bitka je trebala biti odlučena ondje gdje je i započela, na brdu Krzeczor.

Friedrich je okupio svoje preostale snage i poveo ih prema Krzeczoru, prvo pješačke pukovnije kojima je zapovijedao Tresckow, zatim Hülsen, a potom i ono što je ostalo od kirasirskih i dragunskih pukova. Dok je pruski kralj pripremao posljednji napad, maršal Daun pojačavao je svoje desno krilo. Ponovno je sve bilo na njegovima u bitci već oprobanim pukovnijama kojima je Salm već odbio jedan žestok pruski napad. Serbellonijeva konjica ponovno je uključena u borbu, nasrćući na pruske bokove. Borba na brdu postala je užasan masakr u kojem su obje strane trpjele teške gubitke. Lomljenje pruskog bojnog reda potrajalo je do 8 sati uvečer, kad su, ostavši bez streljiva, bili prisiljeni na uzmak. Hülsen je još tvrdoglavo držao Hrastovu šumu te selo Krzeczor, no uskoro se udar austrijskog pješaštva usmjerio i prema njemu. Izdržao je do devet sati, nakon čega je, slomljen, dao naredbu za povlačenje. On i Bevern trudili su se organizirati uredno povlačenje koliko su mogli. Zieten, kojem je uskoro stigla naredba, s nevjericom je poslušao i krenuo za ostatkom vojske.

Friedrich je već napustio bojište, ovoga puta bez ikakve mogućnosti da će njegova vojska izboriti pobjedu u posljednjem trenutku kao u nekim ranijim bitkama. S pratnjom je stigao u Nimburg gdje su ga vidjeli kako zamišljen sjedi i crta štapom figure u prašini. Misli mu je poremetio tek jedan kirasir koji je svom žalosnom kralju ponudio vodu u svom šeširu. Friedrich je 19. lipnja princu Anhalt – Dessauu prepustio vojsku, a potom se zaputio prema Pragu.

Daun i njegovi generali bili su u tolikoj nevjerici da su napokon uspjeli poraziti nepobjedivu prusku vojsku da nisu organizirali nikakvu potjeru na neprijatelja u povlačenju. Vijest o pobjedi je sljedećeg dana stigla i do Beča, istodobno kada i ona o pruskom odustajanju od opsade Praga. Marija Terezija tom je prigodom ustanovila Vojni red Marije Terezije čiji je prvi nosilac bio maršal von Daun.

Pruska vojska napustila je Češku 20. kolovoza 1757. godine, ne ispunivši niti jedan od ambicioznih Friedrichovih planova, no rat se nastavio, s promjenjivom srećom za sve strane.

Siniša Đuričić

 

Literatura:

  • J. O. Lindsey, The New Cambridge modern history, vol VII, (Cambridge University Press, Cambridge, 1970)
  • Derek Mckay, H. M. Scott, The rise of great powers 1648 – 1815 (London, New York, 1983)
  • Albert Seaton, Frederick the Great’s army, Osprey Men-at-arms 16 (London, 1973)
  • David Chandler, A guide to the battlefields of Europe (Hertfordshire, 1996)
  • Jeremy Black, From Louis XIV to Napoleon (London, 1999)
  • Philip Haythornthwaithe, Austrian Army 1740 – 1780, Osprey Men-at-arms 271 (London, 1994)
  • Geoffrey Treasure, The making of modern Europe 1648 – 1780 (London, New York, 2003)
  • Daniel Marston, The Seven Year’s War, Osprey EH (London, 2001)
  • Peter H. Wilson, German armies, war and German politics 1648 – 1806 (London, 1998)
  • Simon Millar, Kolin 1757, Frederick the Great’s first defeat, Osprey campaign 91 (London, 2001)
spacer

Leave a reply