mostbet india pin up azerbaycan 1 win lucky jet online pin-up kz pin up india 1win aviator mostbet mostbet kz mosbet 1win aviator 1win apostas pin up kz 1win aviator 1win 1 win 4a bet parimatch luckyjet pin-up pin up casino pin up bet lucky jet crash pinup casino 1 win casino 4rabet 1win login mosbet 1win casino 4r bet mostbet casino mostbet aviator aviator mosbet 1 win mostbet pin-up mostbet kz mostbet luckyget 1win slot lucky jet casino mosbet aviator 4x bet pinup mosbet mostbet parimatch mostbet casino 1 win 1win lucky jet

Laurus Leslaeana

Sve o povijesti 17. i 18. stoljeća na jednom mjestu.

Monthly Archives: rujan 2025

ruj282025

Konjičke pukovnije Hrvata u habsburškim vojskama (1618. – 1700.)

Osnivanje prvih konjičkih pukovnija, poznatih pod zajedničkim imenom Hrvati (Krawaten, ponegdje i Crabaten), počelo je iz posebnih vojnih potreba Habsburgovaca na početku Tridesetogodišnjeg rata. Ubrzo nakon početka otvorene pobune čeških staleža i proglašenja falačkog kneza Fridrika V. za kralja,...

Continue Reading...

Laurus Leslaeana

Sve o povijesti 17. i 18. stoljeća na jednom mjestu.

Laurus Leslaeana

1 week ago

View on Facebook

Laurus Leslaeana

1 week ago

DVORSKO RATNO VIJEĆE (HOFKRIEGSRAT)

Formirano 17. studenog 1556. za vladavine Ferdinanda I., Trajno ratno vijeće (Steter Kriegsrat) sastojalo se od 5 generala i viših civilnih činovnika. Nadgledalo je cjelokupnu habsburšku vojnu administraciju u ratu i miru te odlučivalo o izgradnji utvrda, opremanju vojske te nabavi opreme, kao i o vojničkim plaćama i vođenju rata. Također, upravljalo je civilnom i vojnom administracijom na području Vojne krajine u Hrvatskoj.

Po carevoj naredbi 31. prosinca svi organi vojne vlasti su podređeni Ratnom vijeću, koje ime Dvorsko ratno vijeće (Hofkriegsrat) dobilo 1564. godine te je bilo u tijesnoj vezi s glavnim financijskim organom, Dvorskom komorom (Hofkammer). Neki od najpoznatijih predsjednika Dvorskog ratnog vijeća bili su general Montecuccoli, grof Starhemberg i princ Eugen Savojski. ... See MoreSee Less

View on Facebook

Laurus Leslaeana

1 week ago

HABSBURŠKI DVOR U 17. STOLJEĆU

"Carski habsburški dvor u mnogočemu je nalikovao vojnoj pukovniji, kao podsjetnik na njegovo srednjovjekovno podrijetlo. To se nije promijenilo uvođenjem španjolskog dvorskog ceremonijala od strane Maksimilijana II. (1564. – 1576.). Međutim, španjolski je model ojačao ulogu uže pratnje monarha te ga udaljio ne samo od njegovih podanika, nego i dvorjana, što je nailazilo na značajno negodovanje, posebno na dvoru Rudolfa II. Takvo distanciranje suverena samo je pojačalo utjecaj onih koji su imali osobni pristup vladaru. Nositelji četiriju najviših od ovih dužnosti, Obersthofmeister (glavni nadglednik dvora ili glavni ministar), Obersthofmarschall (maršal dvora, glavni upravitelj i nadzornik dvora), Oberstkämmerer (glavni komornik) i Oberststallmeister (glavni upravitelj staja), imali su ogroman politički utjecaj, budući da su bili osobno bliski vladaru. Obersthofmeister, koji je nadzirao dvorsku rutinu i osoblje, često je mogao kombinirati neograničen pristup vladaru s upravljanjem Tajnim vijećem (Geheime Rat), dok je Oberstkämmerer, organizirajući sva pitanja koja se tiču vladarovih tjelesnih i duhovnih potreba, uključujući njegove audijencije, često bio na drugom mjestu nakon Obersthofmeistera. Kada je vladar putovao, Oberstkämmerera je zamjenjivao Oberststallmeister, svojevrsni ministar prometa zadužen za štale i lager (Wagenburg), što je ovu dužnost činilo vrlo poželjnom i za plemiće. Obersthofmarschall, izvršni službenik, imao je ogromne disciplinske ovlasti ne samo nad osobljem kućanstva, već i nad dužnosnicima u administraciji.

Služenje pod jurisdikcijom ove četvorice dužnosnika pružilo je brojnim drugim plemićima politički utjecaj i pristup habsburškom pokroviteljstvu, kao i drugim klijentelističkim mrežama. U sustavu u kojem je vršenje kraljevske vlasti ostalo vrlo osobno, izravan pristup vladaru bio je od vitalne važnosti. Osobni kontakt s monarhom otvorio je put dobivanju usluga, počasti i drugih pogodnosti te njihovom posredovanju prema klijentima, prijateljima i rodbini. Plemić koji je držao vodeću poziciju na dvoru, što je često bilo kombinirano s mjestom u Tajnom vijeću, mogao je postati doista vrlo moćan. Stoga su habsburški vladari obično ulagali posebne napore da imenuju ljude po vlastitom izboru na najviše položaje na dvoru i da dio njih raspodijele plemićima iz manje etabliranih obitelji. Doista, od velikog uzorka od trideset i dva plemića koji su služili na ključnim položajima u carskim i nadvojvodskim kućanstvima između 1580. i 1620., visok udio, gotovo trećina, bili su novi baruni koji su svoj obiteljski status posjedovali manje od pedeset godina.

Habsburški vladari također su potkopavali homologiju između društvenog poretka i hijerarhije upravnih dužnosti. Stari plemići morali su se natjecati s novopridošlima za imenovanja u Tajno vijeće, Ratno vijeće (Hofkriegsrat), dvorsku riznicu (Hofkammer) i austrijsku kancelariju (Österreichische Hofkanzlei), a sve je to bilo ključno za zaštitu političkih i materijalnih interesa plemića. Iako je sstolac u Tajnm vijeću bio najprivlačniji višem plemstvu, analiza podrijetla četrdesetak carskih tajnih vijećnika koji su služili za vrijeme vladavine Rudolfa II. i Matije, a koje je Ferdinand II. postavio 1619. – 1620., pokazuje da Tajno vijeće nije bio uporište starih aristokrata. Samo oko polovica tajnih vijećnika pripadala je nekoj barunskoj lozi, a dvije trećine njih bile su iz neke stare barunske loze. Tek petina imala je titule iznad barunske, dok su još petina bili niži plemići, a nešto više od desetine bili su pučani, obično obučeni odvjetnici. Dakle, jasno je da su Habsburgovci pažljivo birali svoje najbliže savjetnike iz različitih društvenih skupina i davali su prednost novim barunskim lozama u svom Tajnom vijeću."

MacHardy, Karin Jutta. War, religion and court patronage in Habsburg Austria : the social and cultural dimensions of political interaction, 1521-1622, New York : Palgrave Macmillan, str. 155. - 157. ... See MoreSee Less

View on Facebook

Laurus Leslaeana

2 weeks ago

Karlovac nekad, via Neven Cetinjanin. ... See MoreSee Less

This content isn't available right now

When this happens, it's usually because the owner only shared it with a small group of people, changed who can see it or it's been deleted.

View on Facebook

Laurus Leslaeana

2 weeks ago

“GRAD KOJI JE UTVRDIO VAUBAN JE NEOSVOJIV!”

kaže onovremena izreka i čini se da su njegovi suvremenici, zadivljeni izgrađenim, u izrečeno doista i vjerovali. Međutim, sam Vauban je iz vlastitog iskustva znao da je sudbina pojedinih utvrda koje je sam izgradio bila da će upravo on biti taj koji će ju morati zauzeti ili razoriti. Tako je, na primjer, 1697. Nizozemcima morao preoteti Ath koji je 30 godina ranije osobno dizajnirao i izgradio. Iako je bio jedan od najvećih vojnih inženjera u francuskoj povijesti, Vauban, usprkos raširenoj verziji, nije bio začetnik bastionske arhitekture niti je njegov sustav bio revolucionaran. Njegova najveća zasluga, što je i sam priznavao, bilo je uklapanje postojećih elemenata raznih škola, talijanske, nizozemske i rane francuske u savršeno funkcionalan, složen sustav fortifikacija u dotad neviđenim razmjerima. On nije ostavio nikakvu teorijsku raspravu o utvrdama iza sebe jer je bio čist pragmatičar, u doslovnom smislu rovovski tehničar, nezainteresiran za proučavanje utvrda u akademskom smislu, ne držeći se nikakve druge dogme pri gradnji osim prilagođavanja dizajna terenu i funkcionalnim potrebama. Niti u svom jedinom djelu o vojnoj arhitekturi i opsadama koje je napisao, De l’attaque et de la défense des places (O opsadama i obrani), nastalom krajem njegova života, između 1705. i 1706., tiskanom po prvi put tek 1737., Vauban ne daje nikakvu teoriju sustava, već osnovne smjernice i načela dobre gradnje i uspješnog napada.

Tek će kasniji teoretičari i biografi u njegovom radu vidjeti sustav i podijeliti ga na tri faze. U prvoj, prepoznaju se utjecaji Pagana, koji se očituju u masivnosti bastiona (preko 330 metara dužine), oblih flanki i mjestima za postavljanje naoružanja na skrivenom putu. U drugoj fazi, Vauban odlazi dalje i dodaje drugi zid, odnosno razdvaja zid iz prethodnog sustava jarkom kako bi produbio obranu. Prva, borbena linija, imala je i dalje skriveni put, kontragarde i demi lune u nizu koji je bio prekinut tek manjim poprečnim premoštenim jarcima. Druga, tzv. sigurnosna linija, nadvisivala je prvu i bila je prilagođena bliskoj borbi, ukoliko bi se neprijatelj do nje probio. Ona je bila pojačana brojnim višekutnim bastionskim tornjevima, element koji je Vauban često i rado koristio u dizajniranju, unutar kojih su se nalazili kazamati s puškarnicima za topništvo. Napokon, treća faza ili treći sustav bio je ništa drugo nego usavršeni drugi, u kojem je kurtina unutarnjeg zida bila opskrbljena dodatnim malim flankama za zaštitu jarka. Najbolji primjer tog sustava je upravo Neuf Brisach, Vaubanovo arhitektonsko remek-djelo. ... See MoreSee Less

View on Facebook

Copyright © 2026 Siniša Đuričić. Slike i grafike vlasništvo su njihovih autora.All rights reserved.

► Necessary Cookies Standard

Necessary cookies enable essential site features like secure log-ins and consent preference adjustments. They do not store personal data.

None

► Functional Cookies Remark

Functional cookies support features like content sharing on social media, collecting feedback, and enabling third-party tools.

None

► Analytical Cookies Remark

Analytical cookies track visitor interactions, providing insights on metrics like visitor count, bounce rate, and traffic sources.

None

► Advertisement Cookies Remark

Advertisement cookies deliver personalized ads based on your previous visits and analyze the effectiveness of ad campaigns.

None