John Stoye značajna je akademska figura, profesor emeritus na Fakultetu Magdalen, Sveučilišta u Oxfordu na kojem je predavao d 1948. do svog umirovljenja devedesetih godina. Stoye je objavio više djela koja se bave poviješću Europe 17. stoljeća koja se smatraju klasicima i nezaobilaznim na polju ranog novog vijeka. Tu se mogu izdvojiti Unfolding of Europe (1648-1688), Marsigli’s Europe (1680-1730) i The Siege of Vienna.
Stoye u Siege of Vienna dao pažljivo koncipiran, detaljan opis događaja koji su prethodili opsadi Beča sve do njegovog neuspjeha i neposrednih posljedica istog. U prvom dijelu Stoye čitatelju izlaže uzroke ponovne osmanske ekspanzije nakon relativno dugog perioda mira između 1664. i 1683. godine. Isprepletenost motiva unutarnjopolitčke prirode, ambicije velikog vezira i sultana Mehmeda IV., kao i diplomatska podrška Louisa XIV. dovela je do toga da se početkom 1683. okupi vojska od stotinu tisuća ljudi kako bi se okušala u nečemu što prije više od stoljeća i pol nije uspjelo velikom sultanu Sulejmanu.
Drugi dio je posvećen caru Leopoldu I. i njegovu dvoru. Autor nam oslikava carsku figuru nesigurne i kolebljive prirode, okružene savjetnicima kojima je nezuvjetno vjerovao i obasipao ih počastima. Stalna francuska prijetnja Leopolda je sprječavala u tomu da jasno i pravovremeno uvidi veličinu nove osmanske prijetnje, za koju se nadao da je suzbio potpisavši Vašvarski mir. Stoye se ovdje zadržao i na stanju u samom Beču, njegovim plemićima i građanima, gradskoj vlasti te svakodnevnom životu u gradu.
Treći dio je analiza diplomatskih odnosa Habsburške Monarhije s državama unutar i izvan Svetog Rimskog Carstva. Osim uvijek nesigurnog financijskog stanja, caru su zadavale glavobolje stalne pobune u Ugarskoj i agresivnost Louisa XIV. Krhki savezi s njemačkim izbornim kneževinama, koje su ugovore sklapali čas s carem, čas s Francuskom, već ovisno o ugrozi koju su osjećali s ove ili one strane, držalo je Habsburgovce na tankom ledu u slučaju nekog novog sukoba. Posljednji je završio mirom u Nymwegenu 1678. zadovoljajuće za francuskog kralja, no daleko od toga da su time njegovi ogromni apetiti bili zadovoljeni.
Stoye u četvrtom dijelu daje opis kritičnih događaja početkom ljeta 1683. godine. Kara Mustafa bio je nadomak Beča, Leopold u žurbi napušta glavni grad i odlazi u Passau, a njegov zet, Karlo Lotarinški, pokušava s mizernim vojnim snagama zaustaviti nadmoćnu osmansku silu. Grad je povjeren grofu Starhembergu, koji organizira obranu pred opsadom čiji početak opisuje peti dio ove knjige.
Tatarska pustošenja i tajni diplomatski kanali između opsjednutog grada i Karla Lotarinđkog opisani su u šestom dijelu. Stoye nam pruža uvid u aktivnosti dva austrijska špijuna, Kolschitzkog i Michaelowitza, koji koriste poznavanje turskog jezika i krinku trgovaca kako bi dolazili do informacija u turskom taboru i prenosili ih Karlu. Za to vrijeme traje i okupljanje savezničkih vojski na Dunavu, poljske, saske i bavarske, između ostalih, pored onih koje je uspio skupiti sam Leopold, o čemu čitamo u sedmom poglavlju.
Klimaktični trenuci juriša na nezaštićeni bok Kara Mustafine vojske, bitka kod Kahlenberga 12. rujna, u osmom poglavlju, opisani su sa svim poznatim detaljima, uz priložene zemljovide s kretanjima savezničkih vojski. Poljski kralj Jan III. Sobjeski nesumnjivo odnosi najveće zasluge za spas Beča i pripada mu najveći dio plijena ugrabljen u taboru velikog vezira koji je ovaj bio primoran napustiti. Posljednje poglavlje dalje prati osvajanja Svete lige tijekom ostatka 1683. i iduće godine.
Kao i u ostalim svojim djelima, tako je i u ovom Stoye pokazao izvrno vladanje materijom, kao i povijesnim vremenom i prostorom Podunavlja u durgoj polovici 17. stoljeća. Ova njegova knjiga nedvojbeno je nešto najbolje što je izašlo na svjetlo dana o sudbonosnoj opsadi Beča još od vremena austrijskog povjesničara Onna Kloppa i njegovog Das Jahr 1683 und der folgende Türkenkrieg bis zum Frieden von Carlowitz 1699, knjige objavljene 1882. godine, zbog koje se Stoya svrstava u krug velikih svjetskih historigrafa novije europske povijesti. The Siege of Vienna prvi put je objavljena 1964., doživjevši nekoliko reizdanja, od kojih je posljednje ono iz 2008. godine.
