Još jedna knjiga na temu kojoj je dosad nedostajalo ozbiljnije studije. U uvodu se naglašava kako je zanimanje za tursku kulturu (ili, što je vjerojatnije, Turske za Hrvatsku i šire okruženje) dovelo do izdavanje ove knjige. Nastala u sklopu suradnje Turskog instituta za podvodnu arheologiju (TINA) i Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru, kao rezultat zajedničkih terenskih istraživanja koje su ove dvije insttucije poduzele između 2013.-2016. godine, izdavanje knjige financijski su potpomogli Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti te veleposlanstvo Republike Turske u Hrvatskoj. “Veliki osječki most” djelo je pet autora koji su pokrili više područja u poznavanju mosta, njegove funkcije u prošlosti, povijesti njegovog nastanka i nestanka, te iznijeli rezultata najnovijih podvodnih istraživanja u Dravi.
Ivana H. Buljan radi kao stručna suradnica i arhitekt istraživač na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Kao stručna suradnica sudjelovala u izradi konzervatorskih studija: Parohijska crkva sv. Nikole u Karlovcu, Trg Ivane Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu, Povijesna jezgre Ogulina, Crkva Sv. Benedikta u Hrastovljanu, Kapela sv. Wolfganga u Vukovoju nad Klenovnikom, Dvorac Patačić-Rauch u Donjem Martijancu, Crkva Majke Božje u Dolu kod Pribića, Crkva Sv. Katarine u Njemcima, Trg Sv. Trojstva u Slavonskom Brodu, Oružana i bastionske utvrde u Koprivnici. Jedan je od suautora knjige Darda i dvorac Eszterhazy, (Zagreb, 2012.). S Ratkom Vučetićem, također zaposlenom na Institutu za povijest umjetnosti i stručnjakom za razvoj gradskih naselja i arhitektonsko nasljeđe kontinentalne Hrvatske, napisala je poglavlje koje donosi prostorno-povijesnu studiju osječkog mosta, obogaćenu brojnim povijesnim zemljovidima Osijeka, osječkog mosta, Darde i njezine okolice nastalih između 17. i 19. stoljeća.
Najopširnije poglavlje ove monografije pripada Milanu Pelcu, povjesničaru kojem je središte zanimanja razvoj europske i hrvatske grafike te književne ilustracije ranog novog vijeka (1400.-1700.). Pelc je svoju analizu zanimanja europske historiografije i onovremenog tiska za turski most kod Osijeka i bitaka za oslobađanje od osmanske vlasti popratio i brojnim grafikama i ilustracijama koje su nastale od sredine 17. do polovice 18. stoljeća. Radi se o vrijednim grafikama koje se čuvaju po raznim muzejima diljem Europe (neki i kod nas), a nastali su u tiskarama u Augsburgu, Frankfurtu,Rimu, Milanu, Londonu i dalje.
Nenad Moačanin je povjesničar čija je specijalnost Hrvatska u vrijeme osmanske vladavine i na tu temu objavio je više knjiga: Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskog Carstva (1537.-1691.), Turska Hrvatska: Hrvati pod vlašću Osmanskoga Carstva do 1791., Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine, Hrvatsko-slavonska Vojna Krajina i Hrvati pod vlašću Osmanskoga Carstva u ranome novom vijeku. Svoj doprinos ovoj knjizi Moačanin je dao u obliku kratkog pregleda povijesti osmanskog Osijeka s osvrtom na osmanske izvore iz tog razdoblja, u prvom redu na putopisca Evliju Čelebiju i njegov opis Sulejmanova mosta.
Napokon, tu su i rezultati podvodnih istraživanja koje donosi jedan od podvodnih arheologa, Mladen Pešić, u ime Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju. Istraživanja su se vršila najvećim dijelom u Dardi, gdje su u ribnjaku Mala Đola otkriveni drveni piloni, ostaci Sulejmanova mosta. Ova istraživanja znatno su produljila saznanja o izgledu te lokaciji turskog mosta, a Pešić je naglasio kako je lokalitet na kojem su ona sprovedena, zbog opasnosti njegovog uništavanja uslijed aktivnosti ribolovaca i jaružanja, uvršten na Listu preventivno zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
