mostbet india pin up azerbaycan 1 win lucky jet online pin-up kz pin up india 1win aviator mostbet mostbet kz mosbet 1win aviator 1win apostas pin up kz 1win aviator 1win 1 win 4a bet parimatch luckyjet pin-up pin up casino pin up bet lucky jet crash pinup casino 1 win casino 4rabet 1win login mosbet 1win casino 4r bet mostbet casino mostbet aviator aviator mosbet 1 win mostbet pin-up mostbet kz mostbet luckyget 1win slot lucky jet casino mosbet aviator 4x bet pinup mosbet mostbet parimatch mostbet casino 1 win 1win lucky jet

Laurus Leslaeana

Sve o povijesti 17. i 18. stoljeća na jednom mjestu.

Daily Archives: 26 kolovoza, 2017

kol262017

Maršal Turenne, V. dio

Nakon posljednje kampanje Fronda je bila slomljena. Conde je poražen, nezainteresirani Španjolci su se povukli, a kardinal de Retz, jedan od njezinih glavnih inspiratora, pobjegao je u Španjolsku, odakle se uskoro prebacio u Rim. Turenneu je ostalo još samo...

Laurus Leslaeana

Sve o povijesti 17. i 18. stoljeća na jednom mjestu.

kolovoz 2017
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Laurus Leslaeana

2 days ago

Dva tjedna nakon pobjede habsburške vojske kod Nagyharsanya, koja se dogodila na današnji dan, te nešto više od mjesec dana prije konačnog oslobođenja Osijeka od osmanske vlasti (5. listopada) tada markiz, a budući francuski maršal i vojvoda, Villars (Claude Louis Hector de Villars, 1653. - 1734.) piše markizu Croissyu (Charles Colbert, markiz Croissy, 1625. - 1696.), diplomatu i rođaku prvog ministra kralja Luja XIV., Colberta, iz tabora u blizini Darde, 27. kolovoza 1687. :

"Nastavljamo marš niz Dunav. Danas smo doznali iz pisma generala Dunewalda da se neprijatelj (Turci, op. p.) povukao u Beograd, a da ih je u Osijeku ostalo tek 500 ili 600. Ne znam hoćemo li imati poteškoća u potrazi za zgodnim mjestom za prijelaz Dunava ispod Osijeka..."

Melchior De Vogue, urednik, Memoirs de Marechal du Villars, Paris, 1884, str. 375. ... See MoreSee Less

Photo

View on Facebook

Laurus Leslaeana

3 days ago

ZABORAVLJENI PUTOPIS O SLAVONIJI: ZAPISI U DNEVNIKU GROFA TRAUTTMANSDORFFA IZ 1688. GODINE (3. DIO - OD BEOGRADA DO GRAZA)

Trauttmansdorffova je pukovnija tijekom opsade Beogarada doživjela teške gubitke, sudeći po njegovom izvješću od 16. rujna u kojem bilježi d asu svi njegovi ljudi, koji nisu poginuli, bolesni ili dezertirali. Nije vidio drugog izbora nego da se zaputi doma te je od generala Caprare 21. rujna zatražio otpust iz vojske. Već narednog dana, u pratnji mnogobrojne komiore u kojoj su bili zarobljeni Turci i Rašani te brojni konji i volovi, krenuo je na put.

Trauttmansdorffa 23. rujna nalazimo u logoru na uzvisini blizu Dunava, između Slankamena i Petrovaradina, u kojem se morao zadržati cijela dva dana zbog jake kiše. Naporno putovanje dovelo ga je tek 27. rujna u Petrovaradin, gdje je naložio da se veći dio prtljage spremi u Bačve te u Budim pošalje Dunavom. Rasteretivši tako svoju putujuću komoru, 30. rujna dospijeva u Čerević, gdje nalazi srpsku posadu, 400 ljudi sa ženama i djecom, pod zapovjedništvom kapetana Jurka, kojeg general tog dana poziva k sebi na večeru i pohvaljuje ga zbog rana koje je zadobio u borbi protiv Osmanlija. Napisat će kako je 1. listopada napustio „slavonska brda“, misleći vjerojatno na Frušku goru da bi dan kasnije stigao u Vukovar. Ondje je zapovjednik bio grof Aspermont, kojeg je maršal Dünewald zadužio da brine o obrani kako Vukovara, tako i Osijeka, se opskrbio hranom i pićem za daljnje putovanje. Već 3. listopada Trauttmansdorff je u Osijeku, dočekuje ga sam Aspermont, koji radi na utvrđivanju grada, no general zaključuje da je usprkos tomu stanje osječke utvrde iznimno loše, do tada ojačano s tek nekoliko slabih zemljanih utvrđenja i pletenom ogradom nabacanom ilovačom prema Dravi. Prava iskušenja za putnika počinju 5. listopada, kada napušta Osijek i upućuje se, preko Virovitice, Đurđevca, Koprivnice, Legrada, Čakovca i Radkersburga, prema Grazu. Ovaj je predio neprestano od 1684. godine bio poprište ratnih sukoba i pustošenja, što najbolje ilustrira njegov opis Valpova. Njegov je dvorac nakon borbi prethodne godine i preotimanja od Osmanlija bio razoren, u gradu je bilo tek tridesetak Aspermontovih ljudi, a oko zidina se pod zemljom i u „lošim kolibama“ naselilo nešto Rašana. Oni nisu dobro poznavali taj kraj, pa je jedan od raških vodiča, umjesto prema Sopju, krivo uputio Trauttmansdorffa prema Požegi. Jašući cijeli dan, bez kapi vode, general i njegova pratnja naposljetku odmaraju u šumi kod Orahovice, a potom pješice idu prema tom gradu. Orahovica je također, nedavno zauzeta, gotovo u ruševinama, gdje je Trauttmansdorff pronašao latinske izreke na zidovima, staklena okna u uništenoj kapeli te uočio i freske sv. Florijana i Sv. Antuna, po čemu je zaključio da je Orahovica nekada morala biti velik grad u „posjedu neke otmjene gospode“.

Za Trauttmansdorffom je kaskala njegova komora, no kako preko „slavonskih brda“, kako on sam opisuje Papuk, ona nije mogla do Voćina, general se 9. listopada odlučuje za šumski put do Brezovljana ka Virovitici. Tog dana uspjelo im je preko šumovitog i močvarnog tla prevaliti vrlo malo i primorani su zastati i odmoriti se kod Slatine, čija je okolina bila ugodnija za boravak, okružena vinogradima. Stiže narednog dana u Viroviticu, staru tursku utvrdu čiji opseg nije bio veći od 500 koraka i čiju je obranu činilo samo četiri loša okrugla zemljana utvrđenja i ilovačom nabacana ograda te slabi grudobrani. Unutrašnjost grada činila je utvrda od drveta, maleni trg i tridesetak „loših kućica“. Jake kiše su ga i dalje pratile pa Trauttmansdorff nije mogao do Đurđevca prije 13. listopada. Đurđevcem, tvrđavom usred močvare koja zapravo to i nije bila, upravljao je graničarski pukovnik Gall. Komora se dovukla tek narednog dana, kad je nakon popravaka kola mogla nastaviti dalje prema Koprivnici, gdje će stići 15. listopada. Trauttmansdorff doručkuje pred tvrđavom kod „crnog orla“, utvrđene bedemima s nekoliko zemljanih revelina i grudobranom ojačanim palisadama.

Na rijeci koja, prema njegovim riječima, „dijeli Hrvate i Mađare“, bio je 16. listopada te ju prešao kod Legrada. Još jednom jaka kiša, ali i mraz, koji je zamrznuo bare i nanio veliku štetu vinogradima u Međimurju, usporila Trauttmansdorffovo putovanje, tako da je Čakovec, „lijepo trgovište okruženo palankom, u kome se nalazio franjevački samostan, koji je, kao i cijelo Međimurje, popola pripadao caru, a popola obitelji Zrinskih“, ugledao tek 20. listopada. Njegov dvorac leži na cesti za Graz, ima dvostruki vodeni jarak, no loše bedeme i nekoliko malih kula, sagrađen u talijanskom stilu u obliku četverokuta s potpornim lukovima. Carskom posadom u njemu od 50 vojnika zapovijeda potpukovnik barun Maschwander. Do 22. listopada Trauttmansdorff će se još zadržati u Ljutomeru, a dva dana kasnije je već u Radkersburgu, odakle mu je do 28. listopada trebalo još nekoliko dana putovanja do Graza, gdje doznaje da je francuski kralj caru objavio rat te da je sada Monarhija u opasnom sukobu na dvije fronte.

Ilustracija: Marschkarte für Ostslawonien / Staatsarchiv des Landes Baden-Württemberg, Generallandesarchiv Karlsruhe (Kat. 3.8.) ... See MoreSee Less

Photo

View on Facebook

Laurus Leslaeana

6 days ago

Ironijom povijesti, tijekom Tridesetogodišnjeg rata Hrvati su se najmanje dva puta našli na suprotstavljenim stranama u velikim bitkama. Tako je iste godine, 1643., najprije u svibnju kod Rocroia, zabilježeno da su se na francuskoj strani borile pukovnije Raab i Schack, dok je u španjolskim redovima stajala pukovnija Nagy Istvan. Nije poznato jesu li se izravno ogledale u borbi, no poznato je kako je kod Tuttlingena, u studenom iste godine, veći odred Hrvata u bavarskoj vojsi, predvođen pukovnikom Truckmüllerom, iznenadio i uništio francuske snage, među kojima je bila i hrvatska pukovnija Sirot, formirana još 1635. godine.

Ilustracija: detalj slike Pietera Snayersa (1592. – 1667.) ... See MoreSee Less

Photo

View on Facebook

Laurus Leslaeana

1 week ago

George I. (hrv. Đuro I.), njemački Georg Ludwig, (rođen 28. svibnja 1660., Osnabrück, Hannover, umro 11. lipnja 1727., Osnabrück), izbornik Hannovera (1698. - 1727.) i prvi hannoverski kralj Velike Britanije (1714. - 1727.), koji nikad nije naučio engleski i sa svojim engleskim ministrima sporazumijevao se na francuskom.

Georg Ludwig od Brunswick-Lüneburga bio je sin Ernesta Augusta, izbornika Hannovera, i Sofije Falačke, unuke engleskog kralja Jamesa (Jakova) I. George se 1682. oženio svojom rođakinjom Sofijom Dorotheom od Cellea, no 1694., optužujući je za nevjeru, razveo se od nje i zatočio je u dvorcu Ahlden, gdje je umrla 32 godine kasnije. Naslijedio je svog oca kao izbornik Hannovera 1698. godine. Zakon o nagodbi engleskog parlamenta (1701.), koji je nastojao osigurati protestantsko nasljeđivanje prijestolja u suprotnosti s prognanim rimokatoličkim kandidatom (James Edward, stari pretendent), učinio je Georgea trećim u redu za prijestolje nakon princeze Ane (kraljica 1702. - 1714.) i njegove majke.

Tijekom Rata za španjolsko nasljeđe (1701. – 1714.) George je aktivno sudjelovao u borbama protiv Francuza. Engleski vigovski političari pokušavali su steći njegovu naklonost, ali su mnogi Torijevci ostali vjerni Starom Pretendentu iz dinastije Stuart. Kada je Georgeova majka umrla 8. lipnja 1714., on je postao prestolonasljednik, a nakon smrti kraljice Anne (1. kolovoza 1714.) Vigovci, koji su upravo stekli kontrolu nad vladom, doveli su ga na vlast.

Zanimljivo kako je George u mladim danima, dok je još bio princ od Hannovera, sudjelovao u Velikom bečkom ratu protiv Osmanlija te se borio i u drugoj bitki kod Mohača 1687., gdje je etnički šarolika vojska, sastavljena od Nijemaca, Francuza, Španjolaca, Hrvata, Engleza (u bitki je sudjelovao i budući vojvoda od Berwicka, nezakoniti sin engleskog kralja Jamesa II.) odnijela odlučujuću pobjedu. ... See MoreSee Less

Photo

View on Facebook

Laurus Leslaeana

1 week ago

Bitka kod Petrovaradina, pobjeda princa Eugena Savojskog nad Osmanlijama

Rat koji je bjesnio između Venecije i Osmanskog Carstva od 1714. vrlo je brzo zainteresirao i Austriju. Car se ponudio kao posrednik za primirje, no, kada su to Osmanlije odbili, odlučeno je da se pođe u rat protiv njih i najzad otkloni trajna opasnost koju su predstavljali. Gubitkom Moreje Venecija se obratila Austriji i stvoren je obrambeni savez. Princ Eugen Savojski, predsjednik bečkog Dvorskog ratnog vijeća, je u pratnji iskusnih zapovjednika, Heistera, Palffyja, Mercya i Stahremberga, s vojskom od 60 000 ljudi, u ljeto 1716. pošao prema utvrdi na Dunavu, Petrovaradinu, kojem je prijetio osmanski napad.

U jutro 5. kolovoza, Eugen je naredio napad na osmanske položaje ispred Petrovaradina. Oni su odbili prvi napad i svom silinom se obrušili na carsku vojsku, opasno otkrivajući oba krila. Princ je naredio snažan napad na osmanske bokove, dok je on sam udario u centar. Osmanlije su uskoro počeli uzmicati i bježati. Veliki vezir, Silahdar Damat Ali Pasha, uzalud ih je nastojao zaustaviti i okupiti za novi napad. Uskoro je i sam smrtno ranjen. Carsko je oružje vođeno princom Eugenom ponovno izvojevalo veliku pobjedu nad Osmanlijama, slavljenu u cijeloj Europi. Maršal Villars čestitao je princu na tom velikom trijumfu.

Stefan Puntigam kao princ Eugen Savojski u bitci kod Petrovaradina u filmu "Prinz Eugen und das Osmanische Reich - Mehr als nur Feinde" iz 2014. ... See MoreSee Less

Photo

View on Facebook

► Necessary Cookies Standard

Necessary cookies enable essential site features like secure log-ins and consent preference adjustments. They do not store personal data.

None

► Functional Cookies Remark

Functional cookies support features like content sharing on social media, collecting feedback, and enabling third-party tools.

None

► Analytical Cookies Remark

Analytical cookies track visitor interactions, providing insights on metrics like visitor count, bounce rate, and traffic sources.

None

► Advertisement Cookies Remark

Advertisement cookies deliver personalized ads based on your previous visits and analyze the effectiveness of ad campaigns.

None

Laurus Leslaeana

Sve o povijesti 17. i 18. stoljeća na jednom mjestu.

Daily Archives: 26 kolovoza, 2017

Maršal Turenne, V. dio

Laurus Leslaeana

Sve o povijesti 17. i 18. stoljeća na jednom mjestu.

Kalendar

Pretraživanje

Kategorije

Arhiva

Linkovi

Pratite nas na Facebooku: